"Sve je u Njegovim rukama"

Ponedjeljak, 23 Siječanj 2012 19:34

Uvečer legnen i prikrstin se, a ujutro, čin otvorin oči, zafalin Bogu šta san živ - govori nam Ante Bartulović (48) dok pogledom mjerka stijene što nadkriljuju omiški stari grad. Poglavito predio Smokvica, drevnu četvrt čija bi kamena zdanja, kad bi nekim čudom progovorila, mogla ispripovijedati najnevjerojatnije priče. Gusarske, a ne lovačke. Omiška priča dana trenutačno je najfriškiji odron kamenih gromada od kojih je ona najveća, teška oko tri tone, probila armiranu betonsku ploču na kući Joze Jerčića pavši rečenome Jozi doslovno pred noge. Bilo je to prvi put da su se stijene odlomile sa zapadne strane Cetine, pa se strah, do sada rezerviran samo za stanovnike s istočne obale rijeke, proširio i Vrilom. Ipak, predio u neposrednom podnožju omiške Dinare i dalje je najugroženiji. Stijene tu padaju za doručak, ručak i večeru. No, novinari se pojave samo kad se pred kuće dokotrljaju gromade. Kao što je to, recimo, bilo 2009. ili 2006. godine kada samo pukim slučajem, baš kao i protekloga petka, nitko nije stradao. Upozorenja su to, međutim, koja treba ozbiljno shvatiti ...
Upozorenja su to, međutim, koja treba ozbiljno shvatiti. Odbrojavanje do katastrofe, kako je davno glasio naslov u Slobodnoj Dalmaciji, primiče se nuli. Vrijeme je da se započne s ozbiljnom sanacijom izlokane klisure koja se pred očima nemoćnih Omišana ljušti odbacujući bolesno tkivo.
- Rođen san tu, odma' ispod Mirabele, i moran van reć da san se navika. Kad se negdi maknen, pa kažen ljudima odakle san, prvo me pitaju za te stine šta padaju, to in je prva asocijacija na spomen Omiša. A meni, virujte, nisu ni na kraj pameti, kad bi još i na to mislija, poludija bi - tvrdi Ivan Barać (63) dodajući kako su i mediji zaslužni što Omiš postaje prepoznatljiv kao grad kotrljajućega kamenja.
- Uvik je po nama padalo, ali se o tome nije toliko pisalo, a možda bi bolje bilo da se ni sada ne piše - otpravlja nas Barać.
No, da se ne piše, ne bi bilo ni sanacije. A ona je, rekosmo već, nužna. Bit će kasno kad umjesto o razbijenim krovovima i terasama budemo pisali o razbijenim glavama. Uostalom, čovjek koji se razumije u planine i stijene, poznati hrvatski alpinist Ivica Matković, odavno je ustvrdio kako nikome ne bi preporučio život u poddinarskim omiškim kvartovima.Upravo je Matković u nekoliko navrata čeličnim sajlama učvršćivao najveće gromade. No, novca za tu investiciju uvijek manjka.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Podijeli na facebook-u